Kako osam europskih gradova vraća baštinu u građanski život: Putovanje u sklopu mreže CivicHeritage

Edited on 19/11/2026

Group of people in a conference

Donosimo prijevod teksta Ivane Unković, glavne stručnjakinje URBACT mreže za prijenos dobre prakse, CivicHeritage, koja povezuje španjolski grad Ondu sa sedam drugih gradova diljem Europe koji preuzimaju primjer dobre prakse, prilagođavajući ga pritom vlastitom nasljeđu, upravljanju i lokalnom kontekstu.

Prve mjesece nakon pokretanja URBACT mreže CivicHeritage obilježili su posjeti gradovima, lokalni susreti i bezbrojni prijeđeni kilometri diljem Europe. Od Rumunjske do Sjeverne Makedonije pa od Češke do Portugala, mreža je već prerasla okvire samog procesa prijenosa dobre prakse - postala je zajedničko europsko putovanje na kojem smo istražili kako baština može ponovno povezati gradove, zajednice i građanski život.

URBACT mreža CivicHeritage, koju predvodi grad Onda (Španjolska), okuplja gradove Albu Iuliju (Rumunjska), Alcanenu (Portugal), Colle di Val d’Elsa (Italija), Otrokovice (Češka), Tønder (Danska), Tetovo (Sjeverna Makedonija) i Varaždinske Toplice (Hrvatska) oko rješavanja ovog ključnog izazova: kako nedovoljno iskorištena baština ponovno može postati aktivna infrastruktura za građanski život?

Putovanja u partnerske gradove omogućila su nam da otkrijemo ne samo građevine i modele upravljanja nego i tamošnje ljude, njihovu gostoljubivost i njihove priče. Svaki je od tih gradova ponudio drukčiji pogled na to kako baština može oblikovati svakodnevni život i lokalni identitet.

Kao osoba rođena na Balkanu koja se profesionalno oblikovala u srednjoj Europi, a danas živi i radi u zapadnoj Europi, ove sam posjete doživjela vrlo osobno. Pokazali su mi koliko su stvarnosti različitih europskih gradova međusobno povezane unatoč njihovoj različitoj povijesti i političkom kontekstu.

U središtu mreže nalazi se La Campaneta u Ondi, primjer dobre prakse koji nas je inspirirao da se otisnemo na ovo putovanje. Nekada napuštena tvornica keramike, ova se lokacija postupno razvila u zajednički prostor za građansku participaciju, učenje, kulturu i susrete članova zajednice. Umjesto da se baština promatra isključivo kao nešto što treba očuvati, grad Onda pokazuje kako ona može postati aktivan resurs građanskog života koji oblikuje sama lokalna zajednica.

Međutim, mreža CivicHeritage nikada nije bila zamišljena kao model koji treba jednostavno preslikati. Studija prenosivosti dobre prakse CivicHeritage objedinjuje sedam SWOT analiza provedenih prije naših posjeta, posjete gradovima, opservacije provedene na lokacijama, dijalog s dionicima i diskusije unutar URBACT lokalnih grupa. Studija ne razmatra samo građevine nego i spremnost grada za upravljanje, lokalna partnerstva, vlasničke odnose, institucionalnu koordinaciju te kapacitete za testiranje nove namjene tih građevina, a njezina je glavna pouka da uspješan prijenos dobre prakse ovisi o tome koliko se dobro prilagodi lokalnim okolnostima, a ne o njenom direktnom preslikavanju.

Otkrivanje Europe kroz baštinu

Svaki nam je grad u mreži CivicHeritage otkrio drukčiju priču i drukčije razumijevanje toga što baština znači u današnjem vremenu.

U Albi Iuliji pogled s utvrde Caponiera pružio nam je jedan od onih trenutaka u kojima povijest odjednom postaje opipljiva i živa. Međutim, ovaj je grad u svojim raspravama nadišao teme turizma i očuvanja baštine te se okrenuo ka participaciji građana, pristupačnosti i korištenju prostora za potrebe građanskog života. U okviru URBACT lokalne grupe gradska uprava, organizacije mladih, kulturne ustanove, tehnički eksperti i dionici lokalne zajednice sada istražuju kako bi se ta lokacija mogla iskoristiti za učenje, kreativno stvaralaštvo i društvene inovacije.

U Alcaneni baština se ogledala u obrtničkim industrijama. Posjetili smo obrtnike i njihove radionice te promatrali kako se još uvijek izrađuju torbe i kožni proizvodi, čime se mreža neposredno povezala s lokalnim gospodarstvom i sjećanjima na industrijsku povijest kraja. Ondje se baština i dalje može dodirnuti, proizvoditi i unositi u svakodnevni život. Odabrana lokacija, Fábrica da Cultura, pruža prostor za testiranje kulturnih programa, umjetničkih rezidencija i aktivnosti namijenjenih lokalnoj zajednici paralelno s radovima na njezinoj obnovi koji su još u tijeku.

Grad Colle di Val d’Elsa ponudio je drukčiju perspektivu. Šetnja gradom otkrila nam je bogatstvo njegova povijesnog urbanog tkiva, ali i svijest o tome da sama ljepota prostora nije dovoljna. Škole, udruge, mladi, kulturni akteri, poduzeća i tehnički eksperti moraju imati smislenu ulogu pri odlučivanju o tome kako povijesne prostore održati društveno živima.

U Otrokovicama je oživjelo još jedno povijesno nasljeđe: baština industrijske obitelji Baťa. Diljem istočne i srednje Europe Baťa je bila dio svakodnevice i industrijske kulture koja je oblikovala gradove i generacije. Društveni centar Sokolovna i kuća Baťa danas pružaju mogućnosti za sportske aktivnosti, izložbe, obrazovanje te međugeneracijske programe.

Grad Tønder uveo je još jednu dimenziju: kulturu upravljanja i dugoročno razmišljanje. Njegova razvijena mreža udruga i festivala temelj je za građansku participaciju, premda se u Studiji prenosivosti dobre prakse ističe da neformalni akteri i svakodnevni korisnici prostora i dalje trebaju imati jači utjecaj na upravljanje baštinom.

Tetovo je možda pokazalo najslojevitiju urbanu stvarnost unutar ove mreže. Tetovska utvrda ima golem kulturni i društveni potencijal, no fizička zapuštenost, ograničena pristupačnost, složeni vlasnički odnosi te ovisnost o odobrenjima državnih tijela otežavaju sveobuhvatnu preobrazbu. Grad stoga kroz svoju URBACT lokalnu grupu radi na boljoj institucionalnoj koordinaciji, širem uključivanju dionika i razvoju postupnog plana koji se temelji na ostvarivim pilot-aktivnostima.

Varaždinske Toplice ponudile su jedno od najupečatljivijih povijesnih iskustava tijekom našeg putovanja. Tragovi egipatskog plavog pigmenta i dalje su vidljivi na tamošnjim antičkim rimskim kupalištima, zbog čega se slojevita europska povijest doima fizički prisutnom. Na prvom sastanku URBACT lokalne grupe zajedno su radili dionici iz područja obrazovanja, arhitekture, civilnog društva, financija te predstavnici gradskih upravnih odjela, gradonačelnik i nacionalna kontaktna točka programa URBACT u Hrvatskoj. U raspravi je očuvanje baštine povezano s potrebom za fleksibilnim prostorima namijenjenima udrugama i programima za lokalnu zajednicu.

Tijekom svih naših posjeta svaki nam je grad pokazao drukčije oblike baštine: monumentalnu, industrijsku, arheološku, društvenu i kulturnu. Zajedno su pokazali da baština može pridonijeti jačanju lokalnog identiteta i suvremenog građanskog života kada se poveže sa zajednicama i njihovom svakodnevicom.

Vodstvo, gostoljubivost i susreti među ljudima

Ono što je ovu mrežu učinilo posebnom nije bila samo baština nego i ljudi koji su velikodušno i znatiželjno otvarali vrata svojih gradova: njihova gostoljubivost, regionalna jela, naši razgovori nakon sastanaka i putovanja krajolicima koji pokazuju raznolikost Europe.

Gradonačelnici nisu ovoj URBACT mreži pružili samo protokolarnu dobrodošlicu nego su izravno sudjelovali u raspravama o prenamjeni prostora, upravljanju baštinom te njezinoj budućoj ulozi. Mnogi su otvoreno govorili o starenju stanovništva, iseljavanju mladih, ograničenim resursima, zamoru od participativnog angažmana te o tome koliko je izazovno balansirati između očuvanja baštine i zadovoljavanja suvremenih potreba.

Često se do nekog važnog zaključka ili saznanja došlo u neformalnim okolnostima – u šetnji, na večeri ili u spontanom razgovoru. Dinamika se mijenjala kada bi sudionici shvatili da se i neki drugi grad suočava sa sličnim poteškoćama, ali u drukčijim okolnostima. Ta je spoznaja stvorila povjerenje, a povjerenje je otvorilo prostor za razmjenu iskustava.

Od učenja do lokalnog djelovanja

Studija prenosivosti dobre prakse temelji sljedeću fazu aktivnosti na tri povezana koraka: RAZUMJETI, PRILAGODITI i PONOVNO KORISTITI. Gradovi najprije definiraju dionike, revidiraju sastav svojih URBACT lokalnih grupa, procjenjuju baštinske resurse i identificiraju prepreke. Zatim vlastitim okolnostima prilagođavaju načela iz Onde participativnim oblikovanjem rješenja, razmatranjem različitih načina upravljanja i financiranja te razradom koncepata pilot-projekata. Naposljetku, testiraju privremene namjene prostora ili programe za lokalnu zajednicu, prate rezultate i prilagođavaju svoje planove prijenosa dobre prakse.

Pristup tome je praktičan. Grad ne mora čekati dovršetak cjelovite obnove ili izradu savršenog glavnog plana nego može utvrditi koji je dio prostora već prikladan za korištenje pa pozvati škole, udruge, kulturne organizacije, poduzeća i stanovnike da predlože aktivnosti te tako saznati tko bi se želio uključiti i kakva im je podrška potrebna. Održavanje radionice, izložbe ili događanja za lokalnu zajednicu može razotkriti operativne potrebe koje se ne mogu uočiti samo na temelju arhitektonskih nacrta.

Lokalne grupe mreže URBACT stoga su mnogo više od savjetodavnih tijela. One mogu postati prostori za koordinaciju u kojima gradski odjeli, kulturne ustanove, obrazovni akteri, tehnički eksperti i predstavnici civilnog društva dijele odgovornost. U spomenutoj studiji također se preporučuje posebnu pozornost posvetiti rodnoj ravnopravnosti, pitanjima dobi, pristupačnosti te skupinama koje su tradicionalno nedovoljno zastupljene u urbanističkom planiranju.

Baštinom do obnove građanskog života 

Diljem Europe obnova se sve više shvaća kao nešto što nadilazi obnovu samih građevina i javnih prostora – ovdje se radi i o ponovnoj izgradnji povjerenja, poticanju participacije i jačanju lokalnog identiteta. Upravo se tu mreža CivicHeritage uključuje u mnogo širu europsku raspravu.

Tijekom nadolazećih mjeseci partnerski će gradovi nastaviti raditi na lokalnim planovima prijenosa dobre prakse, djelovanju URBACT lokalnih grupa i zajedničkom učenju. Neće prenositi samo fizičke projekte nego će istraživati kako baština ponovno može postati dijelom svakodnevnog života putem građanske participacije, kvalitetnog upravljanja, učenja i prezuimanja zajedničke odgovornosti.

Ono što se pritom oblikuje nije unaprijed definiran model, nego europski proces prilagodbe utemeljen na lokalnim okolnostima, a možda je upravo to najvažnija pouka dosadašnjeg putovanja: u vrlo različitim urbanim, političkim i kulturnim kontekstima baština uistinu oživljava onda kada je lokalne zajednice oblikuju, koriste se njome te se u njoj ponovo prepoznaju.

Submitted by on 19/11/2026