Tijekom stotinjak godina svoga postojanja Blok Badel, koji se nalazi u centru Zagreba, prošao je razne faze – od tvornice alkoholnih pića i tvornice kvasca, pa do današnjeg napuštenog područja. Njegova sudbina još je nepoznata, a kao donjogradski blok on je nedovršen i nema jasnu određenu urbanu namjenu. Kao takav, Blok Badel je brownfield nekretnina. Dakle, ili napuštena nekretnina ili ona koja se prestala koristiti u svojoj prvotnoj namjeni. Omeđen je Vlaškom, Šubićevom, Martićevom i Derenčinovom ulicom.
Brownfield područja često su napušteni industrijski, vojni ili ugostiteljsko-turistički kompleksi i u Zagrebu ih ima dosta, ali fokus projekta Urban Regeneration Mix bio je upravo Blok Badel. Kako doći do kvalitetnih smjernica za realizaciju javno-društvenog sadržaja projekta ovoga donjogradskog bloka? Koje su dobre europske prakse iz kojih Zagreb može učiti? Što se može naučiti od gradova partnera na ovom projektu, a to su redom bili: Baena (Španjolska), Toulouse (Francuska), Braga (Portugal), Birmingham (UK), Bologna (Italija) i Lodz (Poljska)? Kako transformirati brownfield područja kroz aktivno uključivanje i participaciju građana, stanovnika grada, kvarta? To su neka od pitanja na koja je tražen odgovor. Bez obzira na zapuštenost ili nedovršenost, brownfield građevine i područja imaju i prednosti, a neke od njih su atraktivne lokacije na kojima se nalaze, prometna dostupnost, a često se radi i o većim površinama koje se mogu kvalitetno iskoristiti za razvijanje društvenog i javnog života. Tako bi se raznim intervencijama (koje ne moraju nužno biti komplicirane) i Blok Badel mogao pretvoriti u zeleni, polivalentni urbani blok otvoren za sve stanovnike grada. Sudionici radionica koje su organizirane u sklopu projekta bi to zasigurno pozdravili.
'Razumjeti – prilagoditi – ponovno upotrijebiti'
Sanja Jerković, pročelnica Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada, ističe da projekti poput Urban Regeneration Mixa "imaju učinkovitu logiku za poticanje prijenosa dobrih praksi, koja glasi 'Razumjeti – prilagoditi – ponovno upotrijebiti' (Understand – Adapt – Re-use). Na početku svakog takvog prijenosa nužno je da gradovi, koji su uključeni u mrežu, doista odvoje vrijeme za temeljito razumijevanje dobre prakse, prije nego što je pokušaju primijeniti – odnosno, prilagoditi na način koji je relevantan za lokalni kontekst i kulturu“, kaže Jerković. Dodaje i da je „raščlanjivanje te dobre prakse u 'module', o kojima se može zasebno raspravljati i koje se može zasebno istraživati - ključni čimbenik uspjeha u procesu razumijevanja te prakse i utvrđivanja koji su njezini aspekti primjenjivi i u bilo kojem drugom gradu“.
Svaki gradski
Lodz – primjer dobre prakse
S obzirom na to da je fokus projekta transfer dobre prakse, arhitektica Nina Mia Čikeš, savjetnica na projektu, a ujedno i zaposlenica Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj grada, kao primjer dobre prakse ističe poljski grad Lodz koji je posljednjih godina uspješno regenerirao područja starih tvornica i okolnih radničkih naselja koji su se razvijali oko tvornica. Brownfield područja u Lodzu bila su obnovljena u fazama, a dobila su i nove namjene. Neki od njih postali su i nova žarišta kulture i akademskog obrazovanja. Čikeš pojašnjava kako postojeće stambene zgrade nisu zadovoljavale osnovne uvjete za život. U procesu obnove, lokalno se stanovništvo moralo iseliti, a pri tom im je grad ponudio alternativni smještaj zato što su sve zgrade bile u gradskom vlasništvu. Kao posebno zanimljivu i korisnu ističe činjenicu da u gradu Lodzu postoje gradski službenici koji imaju funkciju tzv. medijatora čiji je posao baziran na radu sa stanovnicima na terenu gdje ih upućuju i informiraju o pravima i konkretnom procesu iseljenja iz postojećih stanova. Upravo medijatore Čikeš ističe kao primjer dobre prakse koji kroz direktan kontakt s građanima iste uključuje u procese obnove i transformacije grada te obavještava o tijeku realizacije projekta. Stanovnici tako dobivaju direktne informacije te imaju dojam da stvari nisu van njihove ruke i da se odluke ne donose bez njih u vidu. Čikeš također ističe i to da niti jedan grad – pa čak niti blok ili kvart - nije isti te se svi suočavaju s vlastitim, specifičnim problemima. Stoga bi se, kaže Čikeš, „svi načini i koncepti participacije trebali (is)probati da se vidi koji funkcioniraju, a koji ne funkcioniraju u određenom kontekstu“.
Pročelnica Jerković upravo 'bottom-up' pristup, tj. pristup 'odozdo prema gore' ističe kao izrazito važan za širu URBACT metodologiju rada. „Stoga, uspješno angažiranje lokalnih dionika u razumijevanju izvorne dobre prakse i načina na koji ona može potaknuti promjene na lokalnom nivou kroz učinkovitu URBACT lokalnu grupu - ključni je faktor uspjeha. Ostali faktori uspjeha uključuju, svakako, političku volju i primjenjivost u okviru postojećih lokalnih strategija“, istaknula je.
Kao još jedan primjer dobre prakse Čikeš ističe i grad Toulouse. U tom su gradu urbanoj regeneraciji pristupili tako da su prostor nekadašnjeg aeronautičkog testnog centra od ukupne veličine od 16 hektara, odlučili revitalizirati u stambeno naselje i novo gradsko središte. Nakon provedenog pozivnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja, nekoliko se mjeseci provodila aktivna participacija građana okolnih gradskih četvrti kako bi se njihova mišljenja implementirala u izabrano arhitektonsko rješenje te poboljšala kvaliteta stanovanja i okolnog stanovništva koji će imati koristi od ovog strateškog projekta grada Toulousea.
Mlade uključiti i u realizaciju ideja, ne samo njihovo osmišljavanje
Urbana sociologinja Jana Vukić također smatra da je razmjena iskustava izvrsna stvar, samo kaže da bi ju trebalo malo više popularizirati i provoditi. Također smatra da mlade – koji su bili u fokusu ovog projekta – treba uključiti u realizaciju ideja, ne samo njihovo osmišljavanje.
Naime, Vukić je u sklopu projekta provela sociološku analizu s ciljem definiranja smjernica za javne i društvene sadržaje u Bloku Badel. Prikupljale su se relevantne informacije o kvaliteti života, dostupnosti javnih i društvenih sadržaja i problemima svakodnevnog života u kvartu – podaci su prikupljani od strane stanovnika kvartova, udruga i mjesnih odbora te gradske četvrti Donji grad. Tako su provedeni intervjui s 11 stanovnika okolnih kvartova koji omeđuju Blok Badel, dok je 31 mlada osoba sudjelovala na fokus grupi i interdisciplinarnim radionicama. Intervjuirani stanovnici kvartova uz Blok Badel odabrani su tzv. metodom snježne grude (snowball metoda) po poznanstvima onih koji žive ili su živjeli u tim kvartovima, a birani su tako da predstavljaju različite dobne skupine, radne i obiteljske statuse te razinu obrazovanja.
Organiziran je također niz interdisciplinarnih radionica sa studentima i studenticama uglavnom diplomskih studija Akademije dramske umjetnosti, Arhitektonskog, Agronomskog i Filozofskog fakulteta te Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu. Vukić kaže da su htjeli „dobiti temeljitije uvide u potrebe i stavove stanovnika“ navedenih kvartova.
Važnost participacije građana, „odnosno njihovu aktivna uključenost, u procesima donošenja odluka“ ističe i pročelnica Jerković. Participacija je „jedan od glavnih principa metodologije provedbe projekta, i svakako jedan od najznačajnijih rezultata. Iako participacija građana nije novost u provedbi projekata, posebnost ovog projekta je u tome da je su angažirani upravo oni stanovnici gradskih četvrti koje gravitiraju samom prostoru koji smo promatrali, i tako je projekt pokušao odgovoriti na stvarne potrebe lokalnog stanovništva i izazove s kojima se oni doista susreću u naravi“, istaknula je.
Fokus projekta bili su mladi ljudi jer su oni, kako ističe sociologinja Vukić, rijetko uključeni u donošenje odluka, a riječi kojima ih se opisuje su najčešće 'inercija', 'nezainteresiranost', 'apatija'. Mladi se manje i rjeđe uključuju u procese odlučivanja te manje sudjeluju u radu u zajednici, kaže. Vukić također ističe kako su studenti tijekom radionica zajedno uspjeli iznjedriti različite prijedloge, a kao posebno zanimljivu navodi činjenicu da su se svi sudionici složili u temeljnim vrijednostima - prostor Bloka Badel treba ozeleniti, a smatraju i da je potrebno stvoriti polivalentne prostore u kojima bi studenti mogli raditi nešto što nije klasični rad za fakultete, već im je potrebno otvoreno mjesto gdje mogu biti kreativni. „Bili su to vrlo konkretni prijedlozi“, kaže Vukić. Također dodaje da su mladi zapravo – unatoč uvriježenom mišljenju – znaju što hoće i što im treba, ali da im je potrebno pružiti alate kako da to ostvare. „Oni itekako imaju puno ideja, znaju što im treba i to nisu nikakvi strašni zahtjevi”, smatra Vukić.
Važnost uključivanja mladih ističe i pročelnica Jerković, pa tako kaže da „iako oni nisu uvijek ti koje je moguće uključiti u finalno donošenja odluka, njihov je doprinos izrazito važan jer nerijetko daje vjetar u leđa inovacijama, donosi novu pozitivnu energiju i može postati generatorom novih pozitivnih promjena. Kreativnost, energičnost, nesputanost uvriježenim formama i metodologijama, multidisciplinarnost i apstraktnost u razmišljanju - obilježja su informacija koje se dobivaju od mladih ljudi i mogu nedvojbeno doprinijeti postizanju jako dobrih rezultata“, istaknula je.
Otvoriti prostor građanima kao nešto zajedničko
A što sudionici radionica žele? Žele da se Blok Badel otvori građanima, korisnicima grada, te taj prostor žele doživjeti kao nešto zajedničko. Neki od zaključaka su i da javni i društveni sadržaji unutar budućeg bloka moraju zadovoljavati sportsko-rekreacijske i edukacijske potrebe djece, kulturno-umjetničke potrebe stanovništva, a intervjuirani građani kao prioritet korisnika prostora vide djecu, djecu s posebnim potrebama, siromašne, mlade i umirovljenike.
Vukić je istaknula i važnost solidarnosti, suradnje, otvorenosti i pristupačnosti ovog prostora svima, različitim društvenim grupama – mladima, starima, umirovljenicima, djeci. U takvom tipu otvorenosti prostor Bloka Badel postao bi živo mjesto susreta. Vukić ističe i da bi svim korisnicima prostora puno značilo da u svakodnevnom životu imaju takav tip prostora čiji je prijedlog iznjedren na interdisciplinarnim radionicama.
Zapušteni prostori u centrima grada demotiviraju stanovnike, smatra Vukić te dodaje da su prostori koji su javni za korištenje izuzetno bitni za grad – važno je da su oni pristupačni, otvoreni za sve. Kada bi bilo više takvih prostora grad bi oživio s vrlo malim intervencijama u prostor, ističe. „Malim intervencijama se može napraviti puno i mobilizirati lokalnu zajednicu na to da sudjeluju“, dodaje. To dovodi do unošenja kvalitetnih i u konačnici potrebnih promjena u određeni prostor. Ovakav tip participacije onda može postati trajan i dovesti do snažnijeg sudjelovanja lokalne zajednice u procesima odlučivanja. „To je URBACT-ova snaga, on bi na mikrorazinama, odozdo, mogao napraviti veliku promjenu”, zaključuje Vukić.
Što dalje?
Što se tiče planova za daljnje razvijanje Bloka Badel, iz Gradskog ured za strategijsko planiranje i razvoj navode da je u tijeku „izrada konzervatorske dokumentacije za zaštićene objekte unutar bloka te postupak izrade urbanističkog plana uređenja. U sklopu navedenog plana ispitat će se mogućnosti i uvjeti prenamjene postojeće izgradnje, pojedinačno preventivno zaštićenih i drugih vrijednih građevina nekadašnje tvornice Badel u prostore kulturne namjene i javnog korištenja na temelju predloženih mjera zaštite nadležnog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode“.
Nastavit će se i provedba participacije, dalje navode, a na temelju prikupljenih podataka izradit će se program javnog natječaja za idejno arhitektonsko rješenje zgrade javne i društvene namjene u Bloku Badel.
Uz postojeću tvornicu pjenice planira se izgradnja i nove zgrade koje će skupa predstavljati Blok Badel kao novi čimbenik identiteta ovog dijela grada i središte odvijanja kulturno – umjetničkih (javnih i društvenih) događanja te mjesto za kvalitetan život današnjih i budućih stanovnika, kažu iz Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj.
