Članak koji su napisali URBACT-ovi stručnjaci Laura Colini i Levente Polyak
Zadružni stambeni modeli, kojima su potrebe stanovnika stavljene ispred privatne dobiti, podižu standarde u pristupačnom i primjerenom stambenom zbrinjavanju. Oni su dio šireg portfelja stambenih rješenja za gradove koji se bave pravom na stambeno zbrinjavanje.
Stanovanje vođeno od strane zajednice obično se temelji na oblicima upravljanja koji uravnotežuju pojedinačne želje s kolektivnim potrebama i osiguravaju raznolikost među stanarima, a na taj način može se kreirati način života koji je bolje prilagođen ispunjavanju složenih društveno-gospodarskih, zdravstvenih i ekoloških potreba pojedinaca, zajednica i gradova u 21. stoljeću.
"Nema sumnje da će zadružno stanovanje postati sve važnije, jer uključuje i element podrške i solidarnosti koji će mnogi ljudi tražiti."
Michalis Goudis, Komunikacijski direktor u Housing Europe
U ovom članku predstavljamo i istražujemo glavne vrste suradničkih stambenih shema orijentiranih zajednici te promišljamo o doprinosu koji mogu dati u zadovoljavanju modernih društvenih potreba. Završavamo pitanjem što se više može učiniti na europskoj razini da se podrže takva rješenja, kao dio šireg pristupa stanovanju temeljenog na pravima.
Razumijevanje različitosti kod politike stanovanja vođene od zajednice
Različiti međusobno povezani pojmovi koriste se za opisivanje aspekata ili oblika politika stanovanja vođenih od strane zajednice. Oni uključuju pojmove poput “kolektivno“, “kolaborativno“, “vođeno od strane stanovnika“, “participativno“ i “samoorganizirano“ stanovanje, kao i koncepte “zajedničkog stanovanja“, “društvene proizvodnje stanovanja“ i “samogradnje“. Sudjelovanje krajnjih korisnika i kolektivno odlučivanje uobičajena su tema, zajedno s vizijama stanovanja i zemljišta kao zajedničke robe.
Na ove se modele široko gleda kao na pristup dopuni programa javnog stanovanja koji vodi država ili jedinica lokalne samouprave, što nadilazi jednostavno pružanje primarnih stambenih potreba. Obično ih pokreću motivacije, uključujući pristupačnost, čežnju za životom u zajednici i socijalnu uključenost, kao i progresivni programi oko jednakosti spolova, održivosti okoliša i demografske tranzicije.
Modeli suradničkog stanovanja mogu stoga biti važni izvori društvene kohezije u europskim gradovima, prevladavajući različite oblike društvene izolacije i materijalne uskraćenosti. Raznolikost pristupa koje su aktivisti istraživali također je pretvorila stanovanje u važno polje inovacija u aspektima koji uključuju angažman u zajednici, društvene uključenost, solidarnu ekonomiju, etične financije i participativni dizajn.
Dr. Darinka Czischke, istraživačica na TU Delft, istaknula je da je suradničko stanovanje prošlo kroz različite mutacije u prošlom stoljeću. Jedan od najstarijih oblika kolaborativnog stanovanja je zadružno stanovanje, koje se pojavilo početkom 1900-ih kao dio šireg pokreta za suradnju.
Zadružničko stanovanje u Global North-u, Dr. Darinka Czischke
Različiti društveni i tehnološki trendovi kasnije su dodali svoj trag potrazi za alternativama javnim i slobodnim stanovanjima koja vode tržište. Tu se ubraja pokret za građanska prava 1960-ih, koji je utjecao na stvaranje prvih Community Land Trust-ova (CLT-ovi), i emancipatorske pokrete 1970-ih koji su doveli do novih oblika kolektivnog života.
U novije vrijeme, globalna stambena kriza novog tisućljeća ponovno je rodila novu generaciju stambenih aktivista koji su pomogli stvoriti zadruge kojima upravljaju stanovnici, samoupravna kolektivna stanovanja i CLT-ove.
Zadružno stanovanje: relevantan pristup
Andreas Wirz, član uprave švicarske stambene zadruge, objasnio je da njegova zemlja ima dugu tradiciju zadružnog stanovanja. Ova je tradicija 1980-ih dobila značajan poticaj jer je narastao novi entuzijazam za alternativne načine zajedničkog života. Danas u Zürichu postoji oko 35 000 zadružnih stambenih jedinica, a 25% svih iznajmljenih stanova nije profitno.
Stambene zadruge nude veliku raznolikost veličina i tlocrta pojedinih stanova u kombinaciji s zajedničkim objektima. Takvi modeli mogu učinkovito odgovoriti na potrebe zajednice, kao i potrebe različitih obitelji i pojedinaca. To nije samo najpristupačniji način života u Švicarskoj, već koristi i manje prostora od alternativnih oblika stanovanja.
Mješovita raznolikost s različitim tipovima i veličinama stanova u zadruzi Kalkbreite Zurich, Kalkbreite, 2014
Švicarski model, s uspostavljenim ekosustavom zadružnog stanovanja, oslanja se na jaku suradnju s javnim akterima. Na primjer, u Zürichu, lokalne i regionalne stambene subvencije nadopunjuju se saveznim hipotekarnim jamstvima i središnjim uredom za neprofitnu izgradnju stanova. Pored toga, Švicarska udruga za stambenu zadrugu pomaže nove stambene projekte revolving sredstvima, solidarnim fondovima i udjelom u kapitalu.
Stambene zadruge nisu ograničene na područja sa dugom tradicijom zadruga. U Chemnitzu, vodećem gradu partneru URBACT transfer mreže ALT/BAU, fokusiranom na aktiviranje neiskorištenog i propadajućeg stambenog fonda, prve stambene zadruge izgrađene su od nule.
Volker Tzschucke, jedan od osnivača pionirske stambene zadruge u Chemnitzu, objasnio je kako je organski rastuća skupina prijatelja i poznanika otvorila novu stambenu paradigmu u gradu uz pomoć lokalne kooperativne banke, koja je u potpunosti prihvatila inicijativu. U gradu koji se smanjuje kao što je Chemnitz, model suradnje može biti važan instrument regeneracije praznih zgrada i stanova pod vodstvom zajednice.
Community Land Trust – vrijedna alternativa špekulacijama s nekretninama
Ključno obilježje organizacije Community Land Trust (CLT), kako je objasnio Arthur Cady iz CLT Bruxellesa (CLTB), jest da oni štite zemlju i stambene objekte od špekulacija nekretnina. Oni to čine tako što "nabavljaju zemljište i daju ga u zakup na dugoročni zakup zemljišta vlasnicima zgrada koje se nalaze na istoj zemlji." Ovim mehanizmom zemljište se čuva i razvija se povjerenje, a samo se zgrade prodaju po fiksnim cijenama koje su trajno pristupačne.
Za razliku od drugih pristupačnih programa vlasništva nad kućama u kojima javne subvencije moraju kompletirati cijenu koju moraju platiti za kupnju ili iznajmljivanje stambenih jedinica, CLT-ovi zahtijevaju samo jedno početno ulaganje za kupnju zemljišta i podizanje ili obnovu zgrada. Ovo je inovativni pristup koji se trenutno testira u UIA-inom projektu CALICO, gdje je javno financiranje bilo presudno za kupnju zemljišta i omogućavanje održavanja cijena jedinica dostupnih najugroženijim skupinama.
Budući da je model zasnovan uglavnom na vlasništvu nad kućama, moglo bi vas zanimati što će se dogoditi ako vlasnici CLT jedinica žele prodati. Vlasnicima je dopušteno prodavati po istoj cijeni kupnje plus 25% dodane vrijednosti, bez obzira koliko dugo tamo živjeli, zadržavajući na taj način cijenu za transakciju ispod tržišne cijene.
Stanovnici CLTB-a imaju pravo na društveno stanovanje, što CLTB-u čini službeno priznatim pružateljem društvenog stanovanja s redovitim subvencijama iz regije glavnog grada Bruxellesa. CALICO uključuje shemu za samohrane žene i stanovnike različitih generacima, s brigama i uslugama koji su integrirani u projekt stanovanja.
CLTB ima demokratski sustav upravljanja koji uključuje ne samo javne vlasti i stanovnike, već i susjede i predstavnike civilnog društva. To širokoj urbanoj zajednici omogućuje ulaganje i pravo glasa u procesu razvoja. Napori CLTB-a za uključivanje zajednice uključuju i osposobljavanje ljudi za upravljanje suvlasništvom, stvaranje zajedničkih prostora koje koriste lokalne udruge, kao i stavljanje zemljišta na raspolaganje lokalnim inicijativama.
Najnoviji trendovi i napori u zadružnom stanovanju
Danas Europa broji 109 CLT-ova u Engleskoj i Walesu, 22 u Francuskoj, 4 u Belgiji i mnoge druge koji su u fazi stvaranja u Irskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj, uključujući potporu INTERREG-ovog projekta “Održivo stanovanje za inkluzivne i kohezivne gradove“ (SHICC), koji nastoji podržati uspostavu uspješnijih CLT-ova u gradovima širom regije Sjeverozapadne Europe (NWE), 2017.-2020.
Prvi njemački CLT trenutačno je nastajanju u Berlinu, gradu koji je već dom za više od 500 zadružnih projekata, ali gdje je zemljište posljednjih godina bilo gotovo nedostupno. Kao što je Michael LaFond, osnivač Instituta za kreativnu održivost i berlinsku bazu podataka zajedničkog stanovanja objasnio, CLT-ovi ovdje nude proces učenja koji iskustvo u zajedničkom stanovanju i zajedničkim stambenim projektima dovodi na višu razinu.
Berlinski CLT - nazvan Stadt Boden Stiftung - bit će "građanska zadruga", demokratski kontrolirana lokalna organizacija s izravnim sudjelovanjem stanovnika, susjedstva, donatora, javnih tijela kao i stručnjaka. Berlinski CLT bit će više od pojedinačnih stambenih prokata, omogućujući tako stambenim aktivistima izgradnju jasnijeg okvira politike, bliže suradnje s lokalnom upravom, šire strukture demokratskog odlučivanja i čvršće, dugoročne perspektive kolaborativnog stanovanja u gradu.
Drugi oblici zadružnog stanovanja također su testirani u nepovoljnijim institucionalnim uvjetima. U kontekstu s malo tradicije javno-građanske suradnje i naglo smanjenog sektora javnog stanovanja, budimpeštanski okrug Zugló angažiran je u razvoju projekta E-Co-Housing koji financira UIA kako bi stvorio novu, ekološki održivu zajednicu.
Rebeka Szabó, zamjenica gradonačelnika okruga, objasnila je da je Zuglóova ambicija stvoriti prototip za ekonomski izvedivu i ekološki održivu shemu društvenog stanovanja koja se može replicirati na lokalnoj razini bez potrebe za državnom potporom. U suradnji s kompanijama koje se bave zelenom tehnologijom, nevladinim organizacijama koje se bave zaštitom okoliša i društvenog okruženja te sveučilištem, distrikt je pokrenuo fokus grupu za zajednički dizajn stambenog bloka s zajedničkim prostorima, zajedničkim objektima i pametnim tehnološkim rješenjima, što će, na primjer, omogućiti budućim stanovnicima praćenje potrošnje energije.
Zadružno stanovanje - koja je uloga EU podrške?
Iako zadružno stanovanje ne može riješiti sve stambene izazove Europe, različiti nespekulativni oblici zakupa mogu biti dio rješenja. Oni mogu igrati ključnu ulogu u ispunjavanju nekih gorućih europskih potreba - pogoršanih učinkom Covid-19 - oko stambenih nejednakosti, društvene isključenosti, održivosti i još mnogo toga. Stavlja stanovnike i zajednicu na prvo mjesto, upravljanje stavlja u središte svojih inicijativa i pruža modele pristupačnog i ekološki održivog stanovanja.
Gradovi snose najveću odgovornost u osiguravanju da građani imaju pristup pristupačnom i povoljnom stanovanju. Istodobno, nacionalna i, svakako, europska razina mogu igrati važnu ulogu u podržavanju takvih nastojanja kroz Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond+, Europsku investicijska banka, Invest EU i dr. To također uključuje umrežavanje gradova koje podržava URBACT, pilotiranje inovativnih shema putem UIA-e i drugih inicijativa razmjene poput housing2030.
Već je Urbana agenda za EU (UAEU) odigrala ključnu ulogu podržavajući Partnerstvo za dostupno stanovanje - okupljajući predstavnike gradova, država članica i različitih europskih institucija i inicijativa - koji su dogovorili zajednički akcijski plan u prosincu 2018. godine o 'boljoj regulaciji', 'boljem znanju i upravljanju' i 'boljem financiranju'.
Zajednička aktivnost URBACT-a i UIA-e oko „gradova koji se bave pravom na stanovanje“ temelji se na ovom i drugim EU partnerstvima na UA-u. Konkretno, online seminar URBACT-UIA o modelima stanovanja pod vodstvom zajednice usklađen je i podržao preporuke Akcijskog plana partnerstva o dobroj stambenoj politici i upravljanju na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i razini EU.
Michalis Goudis zaključio je webinar rekavši da je jačanje ove vrste razmjene učenja jasan doprinos za budućnost u budućnosti, pretvarajući Povelju EU o socijalnim pravima i Europski stup socijalnih prava u leće za sve politike EU.
Webinar možete pogledati OVDJE.
Preveo: Mario Žuliček
