U Europi je rodna ravnopravnost zakonski propis već više od 25 godina, a Europska Unija formalno se obvezala na provođenje rodno osviještene politike u svim svojim aktivnostima Amsterdamskim ugovorom iz 1999. godine. Ipak, pretočiti tu preuzetu obvezu u svakodnevno planiranje, gradski proračun, ili u način na koji se pružaju usluge i dalje predstavlja izazov.
Između 2023. i 2025. godine, URBACT mreže za akcijsko planiranje FEMACT-Cities i GenProcure zajedno su razvile Integrirane akcijske planove za rodno ravnopravne gradove, koji sadrže smjernice za ugradnju principa rodne ravnopravnosti u strukture upravljanja, procese donošenja odluka i raspodjelu javnih resursa.
Što od ove dvije URBACT mreže možemo naučiti? U ovom tekstu saznat ćete više o različitim pristupima i postignutim rezultatima te pronaći neke lekcije za gradove koji se trude da rodna ravnopravnost ne bude puko načelo, već konkretan plan djelovanja.
Kako premostiti jaz između politike i prakse
Kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti, mnogi europski gradovi već imaju utvrđene strategije, akcijske planove i potrebne ljudske resurse. Ipak, od samog početka, partneri u mrežama FEMACT-Cities i GenProcure primijetili su da je pretvaranje preuzetih obveza u dosljednu, svakodnevnu praksu posebno izazovno. U mnogim upravama dužnosti vezane za rodnu ravnopravnost i dalje su fragmentirane među odjelima ili se oslanjaju na motivaciju angažiranih pojedinaca, što rezultira neotpornim sustavima i otežava koordinirano djelovanje. Osim toga, ograničena dostupnost podataka razvrstanih po rodu (podataka za različite spolove) može prikriti nejednakosti, dok nedostatak praktičnih alata i internih kapaciteta često sprječava osoblje da integrira rodne perspektive u svoj svakodnevni rad. Zbog toga se rodna ravnopravnost još uvijek često tretira kao zasebno područje politike, a ne kao međusektorsko načelo koje prožima sve aktivnosti.
Ono što je još važnije jest to da mnogi gradovi - ali i usluge i sustavi koji im pomažu da funkcioniraju - nisu osmišljeni imajući na umu rodnu ravnopravnost. Prema izvješću OECD-a o rodu i načinima putovanja, naizgled neutralne prometne politike još uvijek mogu žene staviti u nepovoljan položaj jer one svakog dana putuju na odredišta koja skreću s njihovog standardnog puta na posao (npr., moraju odvesti djecu u školu, obaviti kupovinu ili neke druge obiteljske obveze). Zbog toga učinkovito rješavanje problema nejednakosti zahtijeva više od samo ciljanih projekata ili samostalnih mjera - potreban je sustavan pristup rodno inkluzivnoj mobilnosti kako bi se rodne perspektive integrirale u svakodnevni rad lokalne samouprave.
Kako promijeniti način funkcioniranja gradova: pristup mreže FEMACT-Cities
Glavni zadatak mreže FEMACT-Cities bio je smanjenje rodne neravnopravnosti u nizu tematskih područja, od urbanističkog planiranja do lokalne uprave. Mrežu vodi grad Clermont Auvergne (FR), a uključeni su bili i partnere iz Szabolcsa (HU), Postojne (SI), regije Coimbra (PT), Torina (IT), Länsstyrelsen Skäne (SE), Krakowa (PL) i Cluja (RO).
Umjesto da je tretiraju kao samostalno područje politike, ovih je osam partnerskih gradova radilo na integraciji rodnih perspektiva u raznolike sektore kao što su mobilnost, javni prostor, obrazovanje i participacija. Ključni elementi u ovom pristupu su obrada podataka i pripovijedanje priča s ciljem da se nejednakosti učine vidljivima i opipljivima te tako promijeni narativ. Nekoliko gradova posegnulo je za participativnim metodama i provelo kvalitativna istraživanja da bi bolje razumjeli kako različite skupine doživljavaju grad.
U Krakovu (PL), na primjer, istraživanje o rodno uvjetovanom korištenju urbanog prostora pružilo je dokaze za razvoj praktičnih smjernica za razne gradske odjele. Feminističke noćne šetnje pomogle su gradskim planerima i donositeljima odluka da steknu konkretni uvid u to kako se sigurnost, pristupačnost i vidljivost doživljavaju različito s obzirom na rod. Izvješće o rezultatima istraživanja pretočilo je ta saznanja u praktične smjernice za urbanu politiku strukturirane oko četiri ključne teme: doživljaj grada noću, potrebe djevojčica u školskom okruženju i oko njega, svakodnevne potrebe majki s invaliditetom te utjecaj skrbničkog rada na način korištenja javnog prostora. Saznanja vezana za sve te teme otkrila su kako se žene često kreću gradom u stalnoj prilagodbi - prilagođavajući stazu kretanja, svoje rutine i ponašanje kao odgovor na sigurnosne probleme, nedostatke u infrastrukturi i raznovrsne skrbničke dužnosti koje su često u koliziji. Temeljeći svoje politike na stvarnim iskustvima građana, Krakov je apstraktne preuzete obveze zamijenio konkretnim mjerama koje izravno rješavaju uzroke nejednakosti koje se javljaju u svakodnevnom funkcioniranju grada.
U Torinu (IT), zajednička izrada i usvajanje Plana za rodnu ravnopravnost (GEP) pomogla je premostiti jaz između dugogodišnje političke obveze i svakodnevne administrativne prakse. Nadovezujući se na desetljeća fragmentiranih inicijativa, grad je okupio oko 50 svojih službenika iz različitih odjela u strukturiranu Urbanu lokalnu grupu kako bi zajednički definirali prioritete, aktivnosti i dužnosti. Ovaj participativni proces fokusirao se na četiri ključna područja - ravnotežu između poslovnog i privatnog života, napredovanje u karijeri, vještine vođenja i upravljanja te rodno uvjetovano nasilje – vodeći računa da plan obuhvati i organizacijske strukture i organizacijsku kulturu. Torino je svoj tehnički rad nadopunio inovativnim komunikacijskim pristupom: GEP je pretočen u kratki kriminalistički roman u kojem je institucionalna promjena prikazana kao kolektivna istraga o „karici koja nedostaje“ u postizanju rodne ravnopravnosti. Pretvaranjem složenih administrativnih procesa u pristupačan narativ grad je uspio angažirati širi spektar službenika i učiniti sistemske izazove - poput fragmentiranih dužnosti ili skrivenih nejednakosti – vidljivijima i bliskijima.
Još jedna lokalna akcija proizašla iz ove mreže bilo je i istraživanje integracije rodnih perspektiva u urbane politike, koje je pripremio grad Krakov (PL) oslanjajući se na rad mreže FEMACT-Cities.
Kao konačni rezultat dvogodišnje suradnje mreža je izradila zbirku recepata za uspjeh u implementaciji principa rodne ravnopravnosti.
Kako promijeniti način na koji gradovi troše: GenProcure pristup
Vodeći partner, grad Vila Nova de Famalicão (PT), udružio se sa Zagrebom (HR), Koszalinom (PL), Messinom (IT), Satu Mareom (RO), Umeåom (SE), Újfehértóom (HU), Zeničko-dobojskim kantonom (BIH) i Alcoijem (ES) u GenProcure mrežu za akcijsko planiranje.
Tih devet partnerskih gradova radilo je na integraciji rodne perspektive u cijeli ciklus nabave. Ključni elementi ovog pristupa bili su analiza ciklusa nabave (od inicijalne strategije do praćenja rezultata) i istraživanje o tome gdje se rod i socijalna inkluzija mogu uključiti u proces. Analizom potrošnje prema kriteriju spola, gradovi su počeli bolje razumjevati kuda ide novac i koje su skupine isključene. Ta su saznanja kasnije utjecala na razvoj strategija nabave, uvođenje rodnih kriterija u natječajnu dokumentaciju i na novi pristup praćenju društvenih ishoda.
Nekoliko je gradova ovaj pristup već počelo primjenjivati u praksi. U Satu Mareu (RO), na primjer, detaljna analiza potrošnje otkrila je da je, iako je ta županija potrošila 37,5 milijuna eura na javnu nabavu u 2024. godini, samo 11% tih sredstava došlo do poduzeća u vlasništvu žena. Ovo je saznanje poslužilo kao jasna početna točka za djelovanje pa zato sada grad razvija strategiju za jačanje participacije žena i uvođenje rodne perspektive u proces nabave.
U Alcoiu (ES) fokus je bio na ugradnji principa rodne ravnopravnosti u svakodnevnu administrativnu praksu. Grad trenunto razvija smjernice i priručnike, u procesu je uvođenja obvezne obuke za službenike i sustavno integrira odredbe o rodnoj ravnopravnosti u natječajnu dokumentaciju. Cilj je ovih mjera da se rodna perspektiva ne primjenjuje ad hoc, već da postane standardni dio procesa nabave u svim odjelima. Istovremeno, Umeå (SE), nadovezujući se na svoje dugogodišnje iskustvo u pitanjima rodne ravnopravnosti, radi na jačanju veze između javne uprave i tržišta. U dijalogu sa ženskim mrežama i malim i srednjim poduzećima, grad trenutno radi na identifikaciji prepreka participaciji i istražuje kako se procesi nabave mogu osmisliti na inkluzivnij način, što uključuje razvoj praktičnih alata i predložaka koji služe kao podrška djelatnicima u javnoj nabavi pri dosljednoj primjeni rodnih kriterija u njihovom svakodnevnom radu.
Zagreb (HR) je odredbe o rodnoj ravnopravnosti uveo u proces nabave za projektiranje i uređenje lokalnog parka. To je značilo da je rod uzet u obzir pri odabiru potencijalnih dobavljača, a potom se pratio učinak na rodna pitanja i nakon početka radova na uređenju okoliša.
Partnerski gradovi zaključili su svoj rad u mreži izradom kataloga rodnih pitanja o kojima treba voditi računa i odredbi koje se mogu uvesti u proces javne nabave.
Četiri lekcije
Iako je svaki grad radio unutar svog lokalnog konteksta, ključna prednost obje URBACT mreže bila je prilika za transnacionalno učenje. U zajedničkim raspravama, sastancima i testiranjem akcija na lokalnoj razini, partneri su dijelili svoja iskustva, prilagođavali svoj pristup i nadograđivali međusoban rad. Osim učenja o tehničkima pitanjima, partneri su dosljedno isticali važnost međusobne podrške. Sudjelovanje u europskoj mreži dalo im je legitimitet, motivaciju te osjećaj da imaju zajednički cilj, pomažući im tako da održe zamah i unaprijede svoj rad.
Lekcije naučene u ovim mrežama naglašavaju da jačanje rodne ravnopravnosti nije jednokratna intervencija, već dugoročni proces institucionalne transformacije:
1) Institucionalna promjena: Ugrađivanje rodne ravnopravnosti u svakodnevne sustave zahtijeva kontinuirani napor tijekom vremena. Mnogi su gradovi otkrili da napredak ne ovisi samo o formalnim strategijama, već i o izgradnji unutarnjih kapaciteta, održavanju političke podrške i o tome da odgovornost ne leži na malom broju pojedinaca posvećenih toj ideji. U suprotnom, inicijative riskiraju da ne ojačaju ili da im je zbog toga teško rasti.
2) Podaci i dokazi: Iako su mnogi partneri napredovali u dobivanju kvalitativnih uvida i razvoju novih načina praćenja napretka, nedostatak konzistentnih podataka za pojedine rodove i dalje otežava gradovima da identificiraju nejednakosti i mjere učinak. Jačanje podatkovnih sustava ostaje ključno područje kojemu se treba posvetiti u daljnjem radu.
3) Uključivanje dionika: Uključivanje dionika iz svih sektora pokazalo se vrlo važnim, ali i kompleksnim. Iako suradnja s civilnim društvom, poduzećima i drugim institucijama može značajno poboljšati rezultate, ona zahtijeva vrijeme, resurse i jasnu strukturu. Nekoliko gradova navodi poteškoće u održavanju dosljednog angažmana nakon početnih faza projekta.
4) Integrirano planiranje: Integracija principa rodne ravnopravnosti u uspostavljene sustave poput javne nabave ili prostornog planiranja često je ograničena postojećim pravnim, administrativnim ili kulturnim okvirima, što znači da su promjene obično postupne te zahtijevaju prilagodbu lokalnom kontekstu i kontinuirano učenje.
Originalni članak dostupan na: https://urbact.eu/whats-new/stories/action-plans-17-cities-advancing-gender-equality
