Povodom radionice o transferu dobrih urbanih praksi, koju smo održali u studenom u okviru naših godišnjih diseminacijskih aktivnosti, popričali smo s voditeljicom radionice i domaćom URBACT-ovom eksperticom Alisom Aliti Vlašić.
NUP Hrvatska: Kako je prošla radionica o prijenosu dobrih praksi i kakve su bile reakcije gradova?
Na temelju posljednje radionice imam osjećaj da su sudionici dosta pozitivni izašli i da žele još takvih materijala, i mogućnosti za jačanje kapaciteta službenika… U diskusiji koja je bila dinamična, participacija se puno spominjala. Vidjelo se da predstavnici gradova žele povećati razinu participacije, ali im nedostaje praktičnih alata. Naravno, nedostaje im znanja i kapaciteta kako to provesti na najbolji način. Zato su takve radioncie vrlo korisne gradovima da razmjene iskustva i da nauče neke nove metode.
Čini mi se da se stvarno vidi pomak u gradovima koji su bili uključeni u program URBACT do sada. Puno im je bliža ideja uključivanja građana i različitih dionika u procese donošenja odluka, izrade i usvajanja javnih dokumenata i sl. Smatram da je upravo to veliki dobitak za hrvatske gradove.
NUP Hrvatska: Koji su ključni elementi koje bi gradovi trebali uzeti u obzir prilikom ulaska u mrežu za transfer, točnije na što bi gradovi koji žele usvojiti dobre prakse drugih gradova trebali obratiti pozornost?
Alisa: Za postizanje dobrih rezultata ključno je pristupiti tako da određeni grad najprije bira temu koja je korisna za njihovu sredinu, kojom se žele baviti, a onda traži dobru praksu i URBACT mrežu gradova kojoj je to glavna tema umrežavanja. Bitno je da se ne pristupa mrežama samo zbog sudjelovanja u projektu, nego zato što ta mreža zadovoljavala potrebe grada. Druga vrlo važna stvar je da grad ne kopira dobru praksu koju transferira, već da prilikom prijenosa tu praksu prilagođava u svoj lokalni kontekst. Iako ih većinu muče slični izazovi, svi gradovi su posebni, stoga je potrebno adaptirati transferiranu praksu lokalnim specifičnostima.
Vrlo je važan odabir dionika koji će raditi na rješavanju problema odnosno transferu dobre prakse, putem (URBACT) lokalne grupe. Tu je potebno paziti na omjer institucija i ostalih dionika u lokalnoj grupi kako bi se postigao balans. Nije poželjno imati u potpunosti bottom-up, ali ni top-down pristup. U konačnici, za uspjeh u realizaciji te za održivost cijele priče važna je politička podrška, ako gradska uprava stoji iza inicijative i postoji spremnost na suradnju s drugim dionicima, projekt će biti uspješan. A pri tome, na održivost treba gledati dosta šire od samog trajanja projekta – ona nije bitna samo tijekom te dvije godine, već i nakon toga.
NUP Hrvatska: Kad već spominjemo lokalne grupe dionika (tzv. URBACT lokalne grupe – ULG), koji su savjeti za rad takvog tijela? Kako postići da članovi budu aktivni i sudjeluju u radu?
Alisa: Važno je u sastav ULG-a zvati osobu, a ne samo instituciju. Može se dogoditi da predstavnik određene institucije nema interesa za tu temu pa onda neće ni biti angažiran oko rada u grupi. Ta zainteresiranost za samu temu pokazala se važnijom i od ranga predstavnika. Pored toga, bitno je stalno davati povratnu informaciju o tome što se događa unutar mreže jer se članovi u suprotnom osjećaju iskorišteno, kao da su tu samo zato da piše da su bili uključeni. To nije smisao participativnog pristupa kojeg zagovara URBACT.
Nadalje, pokazalo se dobrom praksom da je ULG fleksibilan, odnosno da se ne pozivaju svi članovi na sve sastanke. Konkretno, ako je riječ o nekom tematskom sastanku, nije svaka tema relevantna za svakog člana pa se oni odazivaju sastancima prema interesu i relevantnosti. Članovi ULG-a mogu se i mijenjati ispred određene institucije/organizacije, ovisno o temi.
NUP Hrvatska: Što je s dinamikom održavanja sastanaka, kako pristupiti organiziranju rada lokalne grupe?
Alisa: Dinamika sastanaka ovisi o fazi projekta. Nema potrebe definirati unaprijed koliko često se članovi sastaju jer nekad za tim nema potrebe dva mjeseca, a u nekim fazama je preporučljivo da se ULG sastane i svaki tjedan. Tijekom tih intenzivnijih perioda provedbe projekta, preporuka je da dinamika sastanaka bude veća jer se na taj način zadržava interes samih članova. Ako prođe previše vremena između dva sastanka, članovi se malo “ohlade“ i velik dio sljedećeg sastanka se troši na svojevrsni uvod da opet svi pohvataju što se planira i što se do tad napravilo. Dinamici treba pristupiti oprezno i stalno osluškivati puls grupe, ali nema neke univerzalne formule koliko često bi se sastanci trebali održavati.
NUP Hrvatska: Kako se pandemija odrazila na provedbu aktivnosti kod prijenosa dobre prakse?
Alisa: Sve do zadnjeg sastanka, mi smo planirane aktivnosti u sklopu ULG-a uspjeli održati u fizičkom obliku, uz zadovoljavanje svih epidemioloških mjera. Zadnji sastanak nismo održali zbog trenutne situacije i prebacili smo ga na siječanj, no postoji vjerojatnost da ćemo i taj sastanak morati organizirati online. To će biti izazovno. Imamo članice i članove ULG-a za koje mislim da su više upoznati s takvim kolaborativnim online radom, ali i one koji su slabije upoznati s digitalnim alatima. Moramo paziti da se ovi koji nisu toliko upoznati ne osjećaju isključeno i zanemareno. Po tom pitanju mora se pojednostaviti korištenje alata jer nismo svi na istoj razini. S druge strane smatram da je zbog pandemije ljudima bliža ideja o korištenju online alata u takve svrhe.
NUP Hrvatska: Kakva su očekivanja oko sudjelovanja naših gradova u idućem programskom razdoblju URBACT IV od 2021. do 2027.?
Alisa: Nadam se da su se hrvatski gradovi kroz URBACT III ohrabrili i shvatili da sudjelovanje nije toliko zahtjevno. Stoga se nadam da ćemo u idućem programu vidjeti nekoliko hrvatskih gradova i u ulozi nositelja mreža. Smatram da hrvatskih gradovi imaju kapaciteta i da imaju što ponuditi ostalim gradovima u Europi, pored toga imamo sad već nekoliko licenciranih URBACT stručnjaka u Hrvatskoj, imamo NUP koji je među boljima u Europi tako da smatram da hrvatski gradovi imaju dobru osnovu da se prijave kao lead partneri. Također vjerujem da će nova pravila koja će omogućiti da se u sklopu projekta provedu i određene pilot aktivnosti, pozitivno utjecati na to da se više hrvatskih gradova uključi. To je opipljivi rezultat svakog projekta.
