Što je participativni placemaking?
Tijekom proteklih 50 godina proces oblikovanja i aktiviranja javnih prostora, koji su vodili građani, napredovao je od dobro medijski popraćenih incidenata i događaja u New Yorku ranih 1960-ih do placemaking pokreta u gotovo svakom gradu, posebno u Europi.
Bit participativnog placemakinga akcije su na hiperlokalnoj razini, gdje se građani, na primjer, fokusiraju na ulicu, park, javni trg ili otvoreni prostor u svom susjedstvu. Ne radi se o samo još jednoj vrsti urbanističkog dizajna - stručnjaci koji se bave dizajnom i planiranjem često radije koriste izraz placemaking, s tim da se pod tim podrazumijeva željeni ishod njihovih dizajnerskih nastojanja. Međutim, u “participativnom placemakingu” uloga stručnjaka i profesionalaca jest podržati zajednice i lokalne aktivne građane da bi razumjeli upotrebu i potencijal postojećih javnih prostora te prepoznati angažman i djelovanje građana u provođenju promjena i poboljšanja.
Mreža Placemaking Europe ovako je u Stockholmu 2018. definirala participativni placemaking:
“Pretvaranje prostora u mjesta koja povećavaju prisutnost ljudi u javnim prostorima putem sudjelovanja korisnika i suradnje dionika te označavanjem zajedničkog vlasništva nad zajedničkim urbanim sferama.”
Koji su javni prostori prikladni za aktivnosti placemakinga?
Javni prostori mogu biti razni - od velikih javnih trgova u gradskim središtima, preko malih komada zemlje preostalih nakon dovršetka gradnje zgrada ili novih cesta, pa sve do parkova i plaža. U to se ubrajaju i naše ulice i pločnici kao i urbana prirodna okruženja poput šuma i obala rijeka.
To nisu samo funkcionalni prostori s određenom namjenom, npr. igrališta, javna mjesta za sjedenje ili stalci za bicikle, već su to i 'nedefinirana' područja na kojima se ljudi zadržavaju i povezuju jedni s drugima namjerno ili slučajno. Raznovrsnost i intenzitet korištenja ovih prostora od strane ljudi iz svih segmenata društva pokazatelj je zdravlja gradova.
Sada je pred nama izazov da javne prostore pretvorimo u mjesta koja ljudi rado i redovito koriste i koja će im pružati niz aktivnosti i pogodnosti za poboljšanje kvalitete života u tom susjedstvu. To je misija placemakinga i ljudi koji pokreću akcije kako bi neki prostor ispunio svoj puni potencijal.
To često uključuje diskusije oko toga što predstavlja prikladnu upotrebu javnih prostora ili još preciznije, koje bi slobode ljudi trebali imati da bi koristili te javne prostore. Time se također propituje i ideju da birokracija ili stručnjaci za dizajn znaju najbolje što učiniti s dotičnim područjem ili nekim konkretnim javnim prostorom. Placemaking zahtijeva razinu aktivnog građanstva koje nastoji izgraditi partnerstvo s dionicima u cilju održavanja javnih prostora kao urbanog zajedničkog dobra i stvaranja saveza za zajedničku odgovornost za razvoj i održavanje takvih prostora.
Kakvu ulogu mogu lokalne URBACT grupe imati u poticanju participativnog placemakinga?
Lokalne URBACT grupe u dobroj su poziciji da pokrenu participativne procese placemakinga i opreme zajednicu alatima i znanjem kako bi u njima mogli sudjelovati.
To je zato jer proces koji vodi zajednica podrazumijeva da osim profesionalnih ideja o dizajnu, umijeće placemakinga uključuje i neke alate kojima se omogućuje sudjelovanje zajednice, društvena inkluzija, analiza prostora i eksperimentiranje, tj. testiranje ideja za poboljšanje javnog prostora.
U te se alate ubrajaju analiza prostora pomoću formulara za promatranje prostora i anketa, demonstracija kako će se prostor koristiti putem javnih umjetničkih instalacija ili izgradnjom 3D modela, privremena prenamjena prostora - npr. prenamjena parkirališnih mjesta u javni prostor s nekom namjenom (eng. parklet) ili postavljanje pomičnih stolica na otvorenim prostorima, te animiranje prostora događanjima ili vrtlarstvom u zajednici.
Svaku aktivnost placemakinga treba evaluirati zajednica i ako je ona smatra učinkovitom, nakon toga će se za to izgraditi kapaciteti te time postaviti temelj za repliciranje takvih akcija na drugim lokacijama.
Kako lokalni placemaking aktivisti mogu postići dobru iskorištenost lokalnog javnog prostora?
Ne postoji recept koji odgovara svim procesima placemakinga, međutim, korisno je u procesu slijediti definirane faze.
Project for Public Spaces, poznata njujorška neprofitna organizacija, identificirala je pet faza za pretvaranje nekog prostora u dobro osmišljen javni prostor slijedeći princip koji je poznat sudionicima URBACT mreža. Započinje se s aktiviranjem ključnih lokalnih aktera u nizu sastanaka, posjeta lokaciji i događanja kako bi se time produbilo razumijevanje ciljanog prostora. Voditelji inicijative i njezini zagovaratelji trebaju organizirati sastanke s lokalnim dionicima i razgovarati o njihovim problemima i očekivanjima od dotičnog prostora.
Kao i kod većine razvojnih procesa, fokus bi trebao biti na analizi prije nego što se počnu nuditi "rješenja". Rezultati analize trebali bi biti polazište za zajedničko oblikovanje vizije sa sudionicima. Vizija budućeg razvoja i upotrebe mjesta tada bi se trebala šire komunicirati lokalnim stanovnicima i određenim ciljnim skupinama, čime se potiče inkluzija i osjećaj “zajedničkog vlasništva” te u konačnici izgrađuje društveni kapital za uspjeh s budućim akcijama.
Promjene u prostoru često imaju opsežnije implikacije nego što lokalni placemaking aktivisti očekuju - pogotovo ako nakon njih ljudi moraju promijeniti svoju dnevnu rutinu. Stoga su najbolje one promjene koje su i reverzibilne. Ideje za akcije trebale bi proizlaziti iz iskomunicirane vizije i po mogućnosti bi se trebale pretočiti u privremene ”jeftine” akcije ili instalacije koje bi korisnici i dionici trebali evaluirati, prema čemu bi se potom ta akcija trebala prilagoditi, izmijeniti ili pak prekinuti. Eksperimentalna faza također pomaže dizajnerima da testiraju svoje ideje - na primjer, da izgrade maketu svog prijedloga za prostor ili da organiziraju radionice i sastanke kako bi dobili podršku i prikupili sugestije.
Ako privremena namjena ili beta-akcije imaju željeni učinak u skladu s vizijom, tada je sljedeći korak priprema tehničkih rješenja za dugoročnnu prenamjenu. U procesu bi do ove točke trebalo imati odgovarajuće informacije o društvenom učinku projekta koje opravdavaju troškove i na kojima se bazira “poslovni plan” putem kojeg bi se osiguralo financiranje provedbe trajnijih aktivnosti.
Koju bi ulogu profesionalni dizajneri trebali imati u lokalnim placemaking procesima?
Proces nikada ne bi trebao započeti nacrtima dizajnera koji predlažu promjene u prostoru. U tom se slučaju radi o savjetovanju, što je obično jednokratni događaj predstavljen kao 'participativni elementi' dizajna koji završava kada je dizajner zadovoljan primljenim povratnim informacijama.
Korisnije bi bilo da dizajneri slušaju lokalne sudionike i njihova pitanja, ideje i mišljenja te im pomognu u ovom procesu ukazujući na probleme s prostorom kao i na potencijal prostora tijekom faze analize lokacije. Još je važnije to da dizajneri mogu pomoći izradom vizualnog prikaza zajedničke vizije prostora (3. faza u PPS dijagramu). Vizualizacija bi se mogla sastojati i od prezentacije niza opcija u obliku crteža raznih varijanti budućeg dizajna i namjene prostora koje će pomoći dionicima da se dogovore oko konačne vizije.
Nakon što se postigne dogovor oko vizije i razmotre praktične intervencije/promjene u prostoru, tehničko i kreativno znanje i vještine profesionalnih dizajnera mogu biti od velike koristi za uspjeh placemaking projekta. Voditelji projekta trebali bi se obratiti ključnim dionicima za pomoć oko osiguravanja sredstava za angažiranje dizajnera.
Što neki prostor čini dobrim?
Organizacija Project for Public Spaces osmislila je Dijagram lokacije kao alat za evaluaciju lokacije koji koristeći razne indikatore pomaže pri identifikaciji nedostataka i načina njihovog poboljšanja. Dijagram lokacije polazi od idealnog rezultata, odnosno svih karakteristika i aktivnosti koje neki javni prostor čine izvrsnom lokacijom. To vodi ka razumijevanju aspekata na koje treba obratiti pažnju u fazi analize lokacije te se na osnovu toga mogu formulirati specifičnih pitanja na koja se odgovor može dobiti opservacijom lokacije.
Dijagram prikazuje četiri ključna atributa primjenjiva na sve javne prostore, a to su njegova društvenost; njegova namjena i povezane aktivnosti; udobnost i imidž prostora te pristup lokaciji i njena povezanost. Za mjerenje svakog atributa dijagram prikazuje skup indikatora u vanjskom prstenu. Na primjer, za atribut pristupa i povezanosti, prikazani su podaci o prometu (npr. broj automobila koji prolaze kroz ili oko dotičnog javnog prostora svakog sata u ciklusu od 24 sata); podjelu prema tipu prijevoznih sredstava (npr. postotak korisnika prostora koji putuju do prostora autom, vlakom, pješice ili koristeći e-skutere); dostupnost i korištenje javnog prijevoza (npr. broj autobusnih linija i autobusnih stanica kao i linija i stanica vlaka/tramvaja/metroa koji su unutar 5 minuta hoda od dotičnog javnog prostora); aktivnost pješaka (npr. broj ljudi koji prolaze dotičnim javnim prostorom te u koje doba dana i kojeg dana u tjednu tuda prolaze); obrasci korištenja parkirališta (npr. broj parkirališnih mjesta za automobile i bicikle unutar 5 minuta hoda od dotičnog javnog prostora te učestalost njihovog korištenja u različitim satima dana i noći). Ako ste u mogućnosti prikupiti sve podatke opisane ovim pokazateljima, moći ćete napraviti analizu potkrijepljenu podacima o ključnom atributu pristupa i povezanosti ciljanog javnog prostora.
Možda neće biti jednostavno dobiti izvore za sve podatke potrebne za mjerenje i analizu javnog prostora prema pokazateljima navedenim u dijagramu lokacije. Za opisivanje ključnih atributa također je moguće koristiti ono što se u dijagramu naziva 'neopipljivim', a to su opisi iskustava i percepcije korisnika javnog prostora.
U tu se svrhu može izraditi upitnik pomoću kojeg placemaking kreatori mogu ponovno stupiti u kontakt s korisnicima u dotičnom prostoru i zabilježiti njihove doživljaje i iskustva dok promatraju fizičke kvalitete i funkcije prostora. Nekoliko je URBACT projekata sastavilo takav upitnik na temelju dijagrama lokacije te je on postao alat korišten u projektima Placemaking4Cities i City Center Doctor.
Evo nekih od ključnih pitanja koja treba postaviti:
Društvenost
- Biste li ovo mjesto odabrali za sastanak s prijateljima?
- Gledaju li se ljudi u ovom prostoru oči u oči?
- Koriste li ljudi ovo mjesto redovito i sa svjesnom namjerom?
Upotreba i aktivnosti
- Koristi li se ovaj prostor? Koriste li ga ljudi za različite vrste aktivnosti?
- Može li se u tom prostoru raditi više različitih stvari? Koriste li ga ljudi različite dobi?
- Koji se dijelovi prostora koriste, a koji ne?
Udobnost i javni dojam
- Ostavlja li mjesto dobar prvi dojam? Fotografiraju li ga ljudi?
- Ima li dovoljno mjesta za sjedenje i jesu li sjedala dobro raspoređena?
- Je li prostor čist i bez smeća? Osjećaju li se ljudi sigurno u ovom prostoru?
Pristup i povezanost
- Mogu li ljudi lako pješice doći do ovog prostora?
- Je li prostor dobro povezan sa susjednim zgradama? Ima li prepreka?
- Je li prostor pristupačan osobama s posebnim potrebama?
Zaključno, kojim se načelima treba voditi da bi se proveo dobar placemaking projekt?
- Sudjelovanje zajednice i građana od početka do kraja procesa je ključno.
- Dizajn bi trebao pomoći zajednici u analizi lokacije i osmišljavanju ideja te bi trebao igrati ključnu ulogu u izradi vizualnog prikaza vizije ciljanog javnog prostora.
- Analiza lokacije trebala bi se temeljiti na konkretnim informacijama, a dijagram lokacije navest će placemaking aktiviste da identificiraju odgovarajuće indikatore i izvore podataka.
- Opserviranje korištenja ciljanog javnog prostora tijekom nekoliko dana i u različita vremena ključno je za stjecanje dojma o stvarnom korištenju prostora i barijerama koje ga otežavaju.
- Zamah uvijek stvarajte putem lakših, bržih, jeftinijih akcija (beta) koje omogućuju eksperimentiranje.
- Najkasnije 6 mjeseci nakon implementacije provedite evaluaciju beta-akcije kako biste saznali što funkcionira, a što treba prekinuti. Saznati što ne funkcionira jednako je vrijedno kao i otkriti što dobro funkcionira.
- Financiranje nije problem. Ako možete demonstrirati (beta) akcije koje su izvedive i koje imaju pozitivan društveni učinak, u većini ćete slučajeva moći sastaviti uspješan prijedlog financiranja.
- Nastavite učiti i “krasti” ideje od drugih gradova i drugih placemaking aktivista.
Projekt placemakinga nikad ne prestaje...
Autor: Wessel Bandenhorst
Svi dijagrami preuzeti su sa stranice Project for Public Spaces.
