Saznanja iz URGE mreže: tematski izvještaj

Kontekst

Građevinski otpad i otpad od rušenja najveći je izvor otpada u EU po težini (Eurostat, 2019a). Građenje i rušenje istaknuti su kao prioritetna područja EU prema Akcijskom planu za kružno gospodarstvo (EC 2015.) - jednom od glavnih sastavnih djelova Europskog zelenog plana, nove europske Agende za održivi razvoj. Akcijski plan za kružnog gospodarstva najavljuje inicijative za svaku fazu životnog ciklusa nekog proizvoda te uvodi legislativne i ne-legislativne mjere namijenjene područjima gdje aktivnost na razini EU uistinu stvara dodanu vrijednost. Ciljevi politike EU za gospodarenje građevinskim otpadom te otpadom od rušenja su:

• sprječavanje stvaranja građevinskog otpada te otpada od rušenja
• ponovno korištenje ili reciklaža
• smanjenje opasnih tvari u građevinskom otpadu te otpadu od rušenja
• oporaba barem 70% neopasnog građevinskog otpada te otpada od rušenja
• smanjenje emisije stakleničkih plinova putem gospodarenja građevinskim otpadom te otpadom od rušenja

Također, Europski zeleni plan (11.12.2019.) naglašava da će za postizanje ciljeva klimatske neutralnosti 2050. godine biti potreban doprinos svih sektora ekonomije, uključujući i građevinski.

Slika 1: Specifikacija materijala za običnu zgradu

Potencijal

Znatni dio materijala koji se mogu reciklirati ili ponovno upotrijebiti integrira se u građevine, posebno u gradnji zgrada. Tipična specifikacija materijala prikazana je na slici 1. Iako je reciklažni potencijal građevinskog otpada te otpada od rušenja kvantitativno visok, on se i dalje nedovoljno iskorištava. Građevinski otpad mineralnog porijekla, na primjer, uglavnom se koristi u izgradnji temelja za ceste (tzv. niža materijalna oporaba, eng. downcycling). Postotak oporabe znatno se razlikuje među članicama EU (Eurostat, 2019b). Pregled aktualne situacije u upravljanju nekim od najvažnijih građevinskih materijala prikazana je na sljedećoj infografici. Razvijeno je nekoliko alata, kao što su:

• Protokol za gospodarenje građevinskim otpadom i otpadom od rušenja uveden je kao neobvezujuća uputa, u skladu sa strategijom Graditeljstvo 2020 te s Komunikacijom o prilikama za učinkovito iskorištavanje resursa u građevinskom sektoru
• Uputa EU o reviziji prije rušenja zgrade
• Zajednički okvir za procjenu utjecaja građevina na okoliš

Infografika 1: Gospodarenje materijalima u EU

Okvir koji jača potrebu za korištenjem građevinskog otpada i otpada od rušenja na kružni način čini se dobrim, a za to su razvijeni alati koji su i dostupni. Međutim, što je zapravo potrebno da bi se on doista počeo koristiti?

Ovaj se tematski članak bavi potrebama za regulativom i standardizacijom kao operativnim alatima za kojima bi se omogućila uporaba sekundarnih sirovih materijala u građevinskom sektoru, uvijek uzimajući u obzir pitanje sigurnosti. Problemi i saznanja izloženi u ovom članku proizlaze iz iskustva i transnacionalne razmjene između partnerskih gradova URGE mreže za akcijsko planiranje.

Problemi koji onemogućavaju oporabu sekundarnih materijala povezani su sa standardima i zakonodavstvom

Iako se uvođenje okolišnih kriterija za nabavu proizvoda i usluga čini kao rješenje kojim bi se potaklo tržište sekundarnih materijala u građevinskom sektoru, to nije dovoljno. Potrebno je pripremiti okvir te omogućiti njihovu oporabu u većoj mjeri. Iz operativne perspektive neke su prepreke povezane s:

• nepostojanjem europskih tehničkih specifikacija za korištenje sekundarnih sirovih materijala

Čak i kad bi se definirali ambiciozni ciljevi i kad bi bar u nekoj mjeri postojali standardi, ti se ciljevi ne bi mogli postići bez uvođenja detaljnih tehničkih specifikacija. Na primjer, neki europski standardi, kao što su EN 206: Beton – specifikacije, performanse, proizvodnja i usklađenost s propisima te EN 12621: Agregati za beton, dozvoljavaju korištenje recikliranih materijala za beton. Prema zakonodavnom okviru EU dozvoljena je zamjena do 20% čistih agregata s betonskim otpadom budući da se ne smatra da će to pogoršati karakteristike novog betona niti da će utjecati na njegovu obradivost. Međutim, ako je udio betonskog otpada veći od 50%, to povećava potrebu za dodatnim testiranjem (a time onda i za novim specifikacijama) da bi se dokazala kvaliteta, a beton je onda obično prikladan samo za određenu primjenu, čime dolazi do niže materijalne oporabe, a ne do ponovne upotrebe (eng. upcycling). Za uvođenje cjelokupnog paketa EU standarda i tehničkih specifikacija koji bi bolje reflektirali EU ciljeve bez sumnje treba provesti pilot projekt, testiranje, osmisliti inovativna rješenja – dakle, uložiti vrijeme i trud. Naravno da bi u ovom slučaju bilo potrebno i usklađivanje europskog zakonodavnog okvira s referencama na nove standarde.

• Poteškoće s kojima se suočavaju članice EU pri usvajanju zahtjevnog zakonodavnog okvira EU

Nacionalna zakonodavstva slijede europski zakonodavni okvir. Međutim, koliko su zemlje članice zapravo spremne usvojiti zahtjevni europski zakonodavni okvir koji se odnosi na europske standarde? Spremnost zemalja članica da usvoje promjene u zakonodavnim okvirima i standardima te da se usklade s EU propisima varira. Revidiranje nacionalnog zakonodavnog okvira nije jednostavan proces. Nema sumnje da je za uvođenje, adaptaciju, a u mnogim slučajevima i transformaciju postojećih poslovnih modela potrebno vrijeme. Iako su zemlje članice u procesu usvajanja EU pravilnika i zakona, i dalje postoje određene razlike, a proces ovisi o prioritetu koji mu se dodijeli na razini vlade. Različite početne pozicije u smislu ljudskih resursa, materijala i uvjeta koji određuju njihovu kvalitetu, infrastrukturu te otpor prema promjeni postojećih poslovnih modela, u kombinaciji s različitim vladinim prioritetima samo su neki od faktora koji mogu odgoditi transformaciju u cirkularnu ekonomiju na razini države, a potom i na razini EU. Stoga, slučaj svake zemlje članice iziskuje posebnu pažnju i djelovanje od strane EU, ako želimo postići krajnji zajednički cilj.

Za neke materijale u nekim zemljama članicama ostvaren je napredak u uvođenju nacionalnih standarda i zakona za korištenje sekundarnih materijala te za stopu zamjene, koji premašuju ono što je tehnički izvedivo, uz uvjet da se poduzmu odgovarajuće mjere – selektivno rušenje, prilagođeni postupak glodanja materijala, dodatna obrada agregata, i/ili prilagođena obrada vode u miješanim betonskim smjesama. No jesu li sve zemlje članice kadre poštovati to „pravilo fleksibilnosti” te poduzeti navedene mjere kako bi podigle stopu zamjene materijala i premašile postojeće standarde?

Možemo zaključiti da zemlje članice imaju još dug put do usvajanja ili harmonizacije njihovih nacionalnih standarda i zakonodavnog okvira s EU propisima (ciljevi su zahtjevni) i (još uvijek dobrovoljnom) direktivom o otpadu. Nacionalne specifikacije, standardi te nacionalni ciljevi ili ne postoje ili ih treba revidirati.

U okviru pilot projekata u nekoliko gradova EU provode se testovi kojima se želi istražiti i potvrditi da su specifikacije proizvoda napravljenih od recikliranih materijala prikladne za određene svrhe. Ti testovi daju vrijedan doprinos uvođenju novih ili revidiranju postojećih standarda i zakonodavstva. Određeni je napredak već zabilježen u URGE mreži.

Unutar URGE mreže partnerski gradovi prepoznali su važnost stvaranja potrebnih operativnih uvjeta za oporabu građevinskog otpada te otpada od rušenja. Uvođenje je novih ili revidiranje postojećih standarda apsolutno jedna od stvari na koje se treba fokusirati u partnerstvu. Niže su opisani aktualna situacija te pilot projekt u Münchenu, koji je jedan od URGE partnera.

Katalizatorska uloga uvođenja novih standarda u jačanju novog zakonodavstva

Standardi su tehnički dokumenti koje sastavljaju sve zainteresirane strane (tvrtke, potrošači, radnici, javne vlasti) na temelju određenih načela (npr. konsenzus, otvorenost i transparentnost). Za razliku od zakonodavstva njih ne usvaja ovlašteno javno tijelo, nego privatna, neovisna te – u slučaju europskih standarda – službeno priznata organizacija za normizaciju.

Standardi a priori nisu obvezujući, a njihova je primjena dobrovoljna. Međutim, oni također mogu imati ulogu katalizatora pri uvođenju novih zakona, posebno na tehničkom polju. Ako zakonodavac uključi standarde u zakone ili se na njih referira na ovaj ili onaj način, tada oni mogu imati pravnu težinu. Tada standardi postaju dio propisa pojedinog zakona ili sustava.

Prednosti primjene standarda u zakonodavstvu mnogostruke su. Umjesto da se obvežu da pronalaze rješenja za kompleksne tehničke probleme, zakonodavci se mogu osloniti na tehničku ekspertizu onih koji određuju standarde te tako ujedno spriječiti rasipanje javnog novca. Osim toga, zahvaljujući transparentnoj, otvorenoj proceduri određivanja standarda temeljenoj na konsensuzu te širokom prihvaćanju tih standarda, zakonodavac može očekivati i široko prihvaćanje legislative. Konačno, standardi odražavaju i posljednja tehnička postignuća. Da bi ih se poštovalo, standardi se moraju redovito ažurirati, a zakonski propisi revidirati. EU zakonodavstvo može se referirati na međunarodne standarde, europske standarde te, u manjoj mjeri, na nacionalne standarde.

Recikliranje materijala iz perspektive njemačkiog saveznog pravilnika o gradnji: slučaj recikliranih agregata

Pravilnik o gradnji uglavnom se temelji na Zakonu o sigurnosti, a ne na Zakonu o zaštiti okoliša te je neutralan u odnosu na građevinske materijale. Postoje opće odredbe da materijali moraju biti prikladni za gradnju bez štetnih posljedica za zdravlje.

S obzirom na recikliranje betona, aktualni normativni propisi dozvoljavaju 25% - 45% recikliranih agregata u betonu do određene kvalitete betona (C30/37). Azbest bi u betonskim konstrukcijama, posebice u distancerima za armaturne šipke, trebao biti zabranjen. Također, građevinski otpad te otpad od rušenja koji sadrži azbest ne smije se reciklirati.

Danas je korištenje recikliranih agregata u konstrukterstvu vrlo ograničeno. Dionici su tu problematiku saželi na sljedeći način:

• prema nacionalnom zakonodavstvu, samo se mali postotak sekundarnih sirovih materijala (uglavnom betona) može koristiti u gotovom proizvodu
• tehnički standardi kojima se potvrđuje mogućnost korištenja materijala proizvedenih od sekundarnih materijala te kojima bi se ojačalo tržište nedostatni su
• Kriteriji za javnu nabavu u skladu s principima kružne ekonomije nedostatni su

Pokušaji definiranja tehničkih specifikacija za reciklirani beton u Münchenu te jačanja legislative – putem eksperimenta

Grad München prepoznao je i promovirao potrebu da se građevinski otpad te otpad od rušenja zbrinjava na održivi način. Ulažu se napori da se utječe na zakonodavstvo, i to na svim razinama. Također se ulažu napori da se izmijeni procedura nabave te u nju uključe kriteriji koji bi bili u skladu s principima kružnog gospodarstva.

Utjecati na zakonodavstvo nikad nije lak zadatak. Potrebni su dokazi iz stvarne prakse na terenu. Zbog toga se u Münchenu pokušaj da se izmijeni zakon temelji na jasnoj argumentaciji koja proizlazi iz pilot projekta Bayernkaserne, tj. Bavarske vojarne.

Slika 2: Utjecanje na zakonodavstvo na svim razinama

Projekt Bavarske vojarne (Bayernkaserne)

Prvu je ideju za proizvodnju građevinskih materijala iz recikliranog građevinskog otpada odobrio grad München u srpnju 2018. te rujnu 2019. To se odobrenje izdalo samo za projekt na području Bavarske vojarne. Taj se prostor sastoji od bivšeg vojnog kampusa od oko 20 hektara, koji se sada nastoji transformirati u novu rezidencijalnu četvrt. Testiranja se provode na terenu kako bi se istražila i potvrdila   kvaliteta recikliranog materijala dobivenog prilikom rušenja starih zgrada koji se također obrađuje na terenu te oporabljuje u gradnji novih građevina na lokaciji Bavarske vojarne, čime se regenerira i tlo tog područja.

Koraci poduzeti na toj lokaciji su sljedeći:

• čišćenje gradilišta
• osmišljavanje selektivne renaturacije zemljišta uz razdvajanje materijala u najvećoj mogućoj mjeri
• priprema materijala usitnjavanjem i prosijavanjem
• proizvodnja recikliranog materijala (također i na gradilištu), dva kruga testiranja, najprije testiranje smjese, a zatim provođenje i mehaničkih testova tako proizvedenog betona
• gradnja

Tako se na zemljištu Bavarske vojarne iz mnoštva raznovrsnog sirovog materijala dobivenog selektivnim rušenjem starih vojnih zgrada reciklira beton koji sadrži agregate dobivene iz 100% usitnjenog mineralnog otpada.

Dobiveni sekundarni sirovi materijali te njihova primjena su sljedeći:

• usitnjeni mineralni otpad kao agregat sastavljen od usitnjenog betona
• usitnjene cigle, žbuka, mort, beton
• usitnjeni mineralni otpad kao grubi agregat
• reciklirani fino usitnjeni materijal (< 2mm)

Novoproizvedeni beton sastoji se od materijala opisanih na slici 3.

Slika 3: Sastav betona proizvedenog na gradilištu

Da bi se unaprijedila obradivost svježeg betona provodi se optimizacija. Kada se postignu optimalne karakteristike, na gradilištu se proizvodi svježi beton i predgotovljeni betonski elementi.

Mehanički testovi predgotovljenih betonskih elemenata pokazali su da se novi materijali mogu integrirati u nove konstrukcije kao dio unutarnjih zidova, granularnih podbaza te podestnih ploča kako bi se recikliralo što više mineralnog otpada jednake kvalitete kao beton za recikliranje.

Projekt Bavarske vojarne pokazao je da se materijali mogu potencijalno oporabiti u tri svrhe:

• gradnja zgrada prema određenim standardima (tj. DIN EN 206; DIN 1045; DIN tehnički izvještaj 100; DIN EN 12620; DIN 4226 T1 i T2)
• niskogradnja prema nacionalnim standardima i pravilnicima, tehničkim ugovorima te uvjetima isporuke
• arhitektura krajobraza prema specifikacijama za velike konurbacije; osim proizvodnje betona iz sekundarnih materijala tlo sa zemljišta Bavarske vojarne testira se te koristi u agrikulturne svrhe

Iako su prvi rezultati dobri, cijeli proces treba dodatno laboratorijsko testiranje.

Aktivnosti kojima URGE gradovi planiraju ojačati uvođenje novih standarda te revidirati EU i nacionalne zakonodavne okvire

Gradovi koji sudjeluju u URGE mreži identificirali su potrebu da se pozabave pitanjem standardizacije, zakonodavstva te nabave kako bi se ojačalo kružno gospodarstvo. Prema partnerima, aktivnosti koje bi imale velik učinak na uvođenje standarda i zakonodavnog okvira kojima bi cilj bio češća upotreba sekundarnih materijala opisane su u sljedećoj infografici:

Infografika 2: Aktivnosti koje URGE partneri predlažu u svrhu uvođenja standarda i donošenja zakonodavnog okvira

U okviru URGE mreže postoji transnacionalna tematska grupa koja se bavi temom korištenja sekundarnih materijala, što bi se omogućilo tehničkim specifikacijama, standardizacijom te zakonodavnim okvirom. Uvelike se istražuje upotreba betona i njegov učinak na tlo, ali se još mnogo o tome treba naučiti. Gradovi su zainteresirani za standardizaciju i zakonodavstvo da bi razvijanjem integriranih lokalnih akcijskih planova pospješili zelenu javnu nabavu.

Završne napomene

Standardizacija igra važnu ulogu u osiguravanju sigurne (po svim kriterijima – u smislu okoliša, zaštite na radu) integracije sekundarnih sirovih materijala u gotove proizvode koji zamjenjuju čiste materijale. Standarde treba revidirati i ažurirati ili pak treba postaviti nove kako bi se uvela Europska direktiva o građevinskom otpadu i otpadu od rušenja te omogućilo ostvarivanje ambicioznih ciljeva vezanih za kružno gospodarstvo, čime bi se ubrzalo njihovo usvajanje na nacionalnoj razini od strane zemalja članica.

U nekim slučajevima postojeći certifikati za zaštitu okoliša ili sustavi za procjenu novih zgrada (kao što je npr. Zajednički okvir za procjenu utjecaja građevina na okoliš Europske Komisije) mogu dati neke smjernice. Takvi sustavi obično uključuju propise za:

• postepeni prestanak korištenja opasnih tvari iz građevinskih proizvoda i materijala
• kreiranje zapisnika kojim se identificiraju svi korišteni proizvodi te njihova lokacija u zgradi
• djelomično rješavanje pitanja građevinskog otpada te otpada od rušenja kojim se omogućava ponovno korištenje, recikliranje te oporaba materijala
• korištenje građevinskih proizvoda koji sadrže određeni postotak recikliranih materijala

Sustavi certificiranja mogu pružiti vrijednu pomoć. Mogu biti vrlo korisni dionicima s ograničenim iskustvom i resursima dajući ima detaljne i provjerene kriterije koje se može izravno implementirati u procesima javne nabave ili kontrole. Dionici kojima istraživanje i definiranje vlastitih kriterija predstavlja problem mogu koristiti ovakve sustave. Druga prednost toga jest ta da se te sustave redovno ažurira te da oni slijede razvoj i najnovije inovacije u građevinskom sektoru.

Nema sumnje da postoje dodatne restrikcije koje koče korištenje sekundarnih materijala. Nedostatak informacija o životnom ciklusu materijala, njihovim karakteristikama, tehničkim podacima, njihovoj kvaliteti te o prisutnosti opasnih tvari kao što je azbest, a osim toga i niska cijena čistog materijala u usporedbi s troškovima obrade otpada od rušenja, čime se trebaju zadovoljiti postojeći standardi samo su neke od tih restrikcija. URGE će nastaviti potragu za praksama drugih gradova sudionika te će nastojati razmjenjivati znanje i iskustvo kako bi se njegovao transnacionalni dijalog između EU eksperata i dionika.

Autorica: Dr. Eleni Feleki, glavni ekspert URGE mreže za akcijsko planiranje

Zahvale:

Ovaj je članak napisan u okviru URGE mreže za planiranje, gdje su svi partneri doprinijeli u okviru sastanka za transnacionalnu razmjenu, kojemu je digitalni domaćin bio grad München.

Posebno se treba zahvaliti timu grada Münchena: Daniel Rank, koordinator URGE projekta, Odjel za komunalne poslove, Dr Gerhard Urbainczyk, Odjel za komunalne poslove, Barbara Bühler-Karpati, Ured za europske poslove, Odjel za razvoj rada i gospodarstva; Christian Brandes, Ministarstvo za stambena pitanja, gradnju i transport Bavarske; Wichael Weiss, Poduzeće za gradnju i rušenje (Etterngruber) te DA Udruga (Deutsche Abbruchverband); Prof. Andrea Kustermann, Sveučilište za primjenjene znanosti u Münchenu; Sebastian Knoll, viši ekspert za tlo, Bodeninstitut.

Vanjski suradnici: Konstantinos Litsios, specijalist za proizvode u Nordic Swan Ecolabel, Argyrios Michalakis, statičar i projektni voditelj, Nikos Chatzivrettas, građevinski inžinjer i projektni manager.